Propis čupanja obrva kod žena
حكم نمص حاجبي المرأة

د . أحمد بن عبد الكريم نجيب
Dr. Ahmad Nedžib

Pitanje: Kakav je šerijatski propis kada je riječ o čišćenju kože od viška dlačica kao što su velike obrve posebno kada to od žene zahtijeva muž smatrajući ih ružnim te obaveznim za uklonuti?

Odgovor: U osnovi je dozvoljeno ženi da uklanja dlačice sa svog tijela i nema ni jedne zabrane koja bi se odnosila na to osim čupanja obrva.

Zabrana čupanja obrva se može shvatiti iz Kur'anskog teksta u Iblisovim riječima kada se zarekao Allahu pa rekao: Ja ću ih navoditi pa će mijenjati Allahova stvorenja. Ibnul Arebi u tumačenju ovog ajeta, nakon što je naveo iz sunneta ono što to podržava, kaže: En Namise je žena koja čupa dlake kako bi se uljepšala. Također on kaže: Sve ovo podrazumijeva izmjenu stvorenja i izmjenu lika te biva hramom. Slično ovome je rekao El Hasan El Basri za značenje ovog ajeta.

Što se tiče dokaza o zabrani čupanja obrva u sunnetu oni su sljedeći: Predaja koju bilježi Muslim u svom Sahihu te Tirmizi, Ebu Davud i Ahmed od Abdullaha b. Mesuda radijjallahu anhu da je rekao: Allah je prokleo one koje tetoviraju i one koje se tetoviraju, one koju čupaju obrve i one kojima se čupaju obrve, i one koje razdvajaju zube kako bi se uljepšale, one koje mijenjaju Allahova stvorenja. To je doprlo do jedne žene iz plemena Benu Esed po imenu Ummu Jakub, a učila je Kur'an, pa mu je došla i rekla: Kakva je to priča što je doprla do mene da si ti prokleo one koje tetoviraju i one koje se tetoviraju, one koju čupaju obrve i one kojima se čupaju obrve, i one koje razdvajaju zube kako bi se uljepšale, one koje mijenjaju Allahova stvorenja. Pa je Abdullah rekao: Zašto da ne proklinjem one koje je prokleo Allahov Poslanik salallahu te'ala alejhi ve selem.

Ibnul Esir kaže: Čupanje obrva podrazumijeva utančivanje obrva čineći ih u obliku crte kako bi bile uljepšane. En Namise je ona koja to čini drugoj ženi dok je el munemise ona koja naređuje da se to njoj radi. A riječ minmas je pinceta.

En Nevevi u komentaru na Muslimov Sahih kaže: En Namise je žena koja uklanja dlačice sa lica dok je el munemise ona koja naređuje da joj se to čini. Ovaj postupak je haram osim ako ženi porastu dlačice brkova i brade, što se ne smatra haramom. Čak po nama je to poželjno. Ali zabrana se odnosi na obrve i ono što je na krajevima lica. Za pincetu se kaže minmas sa kesrom ispod harfa mim.

Zatim je spomenuo predaju od Ibn Džerira Et Taberija o zabrani koja se odnosi na sve dlačice na licu.

Kažem da su ova dva navedena razloga u hadisu tj. uljepšavanje i izmjena Allahovih stvorenja je nešto što se mora navesti u šerijatskom propisu za onu koja čupa i onu kojoj se čupa. Jer nema sumnje da je Allah stvorio čovjeka u najljepšem liku. Onaj ko ima namjera da mijenja Allahova stvorenja misleći da je u tome uljepšavanje pogriješio je i zapao u zabranjeno.

U djelu Tuhfetul ahvezi sa komentarom na Tirmizijev Sunne u poglavlju One koje žele ljepotu, dakle one koje tragaju za njom je stanje onih koje su spomenute pod nazivom onih koje mijenjaju Allahova stvorenja. Ovo je isto što i obrazloženje stanja onih koje je obavezno proklinjati.

Ali ako se to čini radi liječenja, i ako se radi o operaciji uklanjanja zuba, bradavice ili viška prsta, onda po većini učenjaka nema smetnje, ako to neće prouzrokovati stalni bol ili očiti nedostatak. Za razliku od Ibn Džerira i onih koji su zastupali njegov stav o obaveznom postojanju štete i smetnje ako bi se to ostavilo.

Nesmatram pokuđenim da se uklone višak dlačice između obrva, jer u suštini one ne čine obrve i u šerijatu ne uzimaju isti propis kao obrve a Allah najbolje zna.

Također, u zabrani nečega se ne osvrće na muževe želje niti je dopušteno udovoljavati mu ako se radi o kršenju Allahovih zabrana. Jer nema pokornosti stvorenju u nepokornosti Stvoritelju nego pokornost biva u dobročinstvu.
Obadvojica Šejhova, Ebu Davud, En Nesai i Ahmed bilježe predaju od Alije radijjallahu anhu da je Vjerovjesnik salallahu te'ala alejhi ve selem rekao: Pokornost biva u dobru. Uspjeh je samo kod Allaha i na Njega je oslonac.

 

د . أحمد بن عبد الكريم نجيب
Dr. Ahmad Nedžib
alhaisam@gmail.com